4. ožujak 2007 23:14:00
Zaokret
Proljeće je došlo (ne u stan moga brata Čarlija, ako je netko slučajno gledao taj kratki film,onda će znati o čemu se radi), nego na sjevernu polutku zemaljske kugle, a konkretno u Istru i to me vrlo raduje. Neke mi se nove stvari smiješe, samo da mi se ne nasmiju.Sve je puno nade i dobrote.Možda će još nam desiti se ljubav, desiti velim, ali ja znam da je želim, iako uvijek s istom osobom.I Tihi je veseo, naročito kad ga izvedemo u zelena polja,kao danas, toliko je jurcao među žbunjem u kome smo tražili šparuge da si je ogrebao i raskrvario njušku, uplašila sam se grdo a on se samo smije.
Duhovi se vraćaju,pa i Nemezis se javila, iako samo sa rifreš :D.
Ne znam što će biti dalje, gledajte me na milijunašu, u talogu kave sam pročitala da ću proletjeti kroz njega kao srna :))).
Vidimo se na mimohodu u Zgb. 8.III od 12 nadalje!
Ako se ne vidimo,čitajte ovdje kako je bilo.
Objavila singerica u 4. ožujak 2007 23:14:00 | 49 komentara
Poslije ovih izbora 17. svibnja, za lokalnu upravu i samoupravu, mogli smo svakodnevno u medijima čuti kako se političke stranke hvale – da su na izborima polučile dobre rezultate, tj. kako su one pobijedile. Posebno smo čuli hvalospjeve nekih članova HDZ-a Ive Sanadera i Jadranke Kosor, gdje slavodobitno pričaju: u ovim gradovima smo pobijedili, tu smo osnovali ogranke i ojačali itd. Isto tako mogli smo čuti iste priče i od SDP-a. Na izbore nije izašlo 70 % građana. Pitam kakva je to onda pobjeda? Ispada da su stranke i njihovi pristaše glasali sami za sebe. Ako se to može nazvati demokracijom i pobjeda naroda – onda propast je to države.
Kako narod nije sram da to sve gleda, a još sramotnije šuti. U SDP-u se svađaju tko će biti predsjednički kandidat za Pantovčak. Sve to meni izgleda kao neko ruglo, i kao kruhobrižništvo. Gdje oni pohlepnici žele vlast, a cijelo vrijeme gledaju samo sebe. Što je onda Hrvatski narod? Pred nekoliko dana opet su zadužili državu za nove kredite, te bit će novaca opet za iste šarlatane na vlasti. Narod neka gleda kako oni troše njihove novce koje će na kraju morati vratiti oni i njihova djeca. Teška je to korupcija i kriminal. I tama se nadvila nad našu zemlju kao u paklu. Stranke su same sebi podijelile vlast. Opet su oni sami sebe izabrali. I sve dokle će to tako trajati. Ako na izbore ne izlazi 70 % građana onda je takva država osakaćena kao neki invalid od 70 posto. Kakvo smo mi to društvo i nacija?
Živimo bez rada i stvaralaštva, a svakodnevno gledamo prevarante i krivokletnike gdje varaju i dalje bez odgovornosti. Dok narod zapada u sve veću bijedu i neimaštinu. U tjedniku „Arena“ od 03. 06. 2009. na str. 14-17 možemo pročitati kako je Stipe Mesić, predsjednik RH, pomilovao drogeraša i preprodavača droge Dinu Bubića – Bubi (27) koji je dobio dvije godine zatvora. To sve najbolje govori o našem pravednom sistemu i pravdi. Mesić učestalo vrši pomilovanja štetočina, koji truju djecu i druge ljude, kradu i ubijaju,.... To je stvarno neodrživi dug prema „sotoni i vragu“, za kojega glavni čovjek šef države radi. Šta se onda čudimo kakve su nam stranke i kakav je narod. U Hrvatskoj se proizvodi „ljaga“ koja će nas sve prekriti, kao najcrnji oblaci i magla... Narod koji je navodno pobijedio, bolji život nije ni zaslužio. Očito je da su pred bogom mnogi kao živinčad.
NEZAVISNI KANDIDAT
Branko Stojković
BJELOVAR / CROATIA
03. lipanj 2009.
http://istinazanarod.blog.hr
095/814-82-90, 091/797-65-56
brankostojkovic152@yahoo.com
HRVATSKI POKRET ŠTIT
A TKO JE GLAVNI DILER?
Možda Stjepan Mesić u svojoj našičkoj cementari i spalionici – spaljuje piljevinu, a ne drogu on kada učestalo pušta iz zatvora drogeraše i preprodavače droge. On je milostiv prema njima, pa ih amnestira i pomiluje i oslobađa kazni... Tko tu za koga radi?
ŠTIT je božje ime
www.http://istinazanarod.blog.hr
VIDO SAM ŠTO JE STOJHKOVIĆ NAPISAO U: http:istinazanarod.blog.hr
BRANKO STOJKOVIĆ JE NAJVEĆI HRVAT SVIH VREMENA. NJEGOVA BORBA JE JEDINO ISPRAVNA I PRAVA. !
http://istnazanarod.blog.hr
http://mesomeso.blog.hr
(29. RUJNA 1991. – 29. RUJNA 2009.)
Vrhovni komandant yugo-armije je ruši Hrvatsku
Na 18. obljetnici proslave, kada je JNA, s kojom je zapovijedao Stjepan Mesić, učinila (ne)zapamćene zločine, porušivši dio grada tenkovima i iz drugog oružja otvorenom vatrom pucali na Bjelovarčane. Mislim da tako Bjelovarčani danas nemaju nikakvog razloga da se hvale s „Domovinskim ratom“. Ovdje samo bih rekao: druže Mesiću rušio si naše domove i ubijao nedužne civile i hrvatske vojnike... Proklet je onaj tko je birao i tko je zaboravio - sve što je Mesić radio. Proklet je onaj tko je glasao za njega. He, he, he, tako se cere naši politički diletanti i suzajedničari svih zla ispred televizijskih kamera. I nije ih (to) briga što Hrvatskom vlada smrtna glad i neimaština...
Slavimo pobjedu, a glavni krivac sjedi u Zagrebu
U Bjelovaru ono što je učinila (bivša) JNA i bližoj okolici 29. rujna 1991. godine, može se slobodno nazvati i „psihološkim zlostavljanjem“. Veliki garnizon (bio) je smješten u samom centru grada sa tri važne lokacije, otvorio je paljbu iz svog raspoloživog oružja. To je bilo u danima 1991.-tih godina, kada Hrvatska se je odcjepljivala od SFR-Jugoslavije. Dok su se vodile borbe oko vojarni, u Bjelovaru je eksplodiralo vojno skladište oružja, streljiva i eksploziva „Barutana“ u prigradskom naselju Hrgovljani. Eksplozija je bila toliko jaka i snažna da uzdrmao se je cijeli grad Bjelovar. Sreća je bila, da nisu još eksplodirala dva skladišta, jer od potresa bi se sigurno porušile mnoge kuće i stradali bi ljudi...
Krvavi predsjednik Jugoslavije i Hrvatske
Hrvatsko glavno odvjetništvo na čelu s predsjednikom Mladenom Bajićem, trebalo bi preispitati Mesićevi 217. krvavih barbarskih dana na čelu JNA i Jugoslavije. Njegovu zapovjednu odgovornost i angažman nanošenja štete Hrvatskoj. Skoro svaka država ima one koji ostaju vječno u vrhu, uz vlast, u sjeni kao poslušnici i izvršitelji, a u mnogim slučajevima i one koji kontroliraju i ucjenjuju vlastiti narod... obično su to osobe bez jačih političkih ubjeđenja i bez ikakvih moralnih kvaliteta, ali zato imaju jaku bolesnu ambiciju za željom i moću vladanja. Puno je onih u Hrvatskoj političara koji završili su svoju politički život ispred stopala, tj. cipela Stjepana Mesića.
Danas nama Hrvatima Mesić priča viceve i priče
I tko je onda rušio naš grad Bjelovar 29. rujna 1991. godine? Što mi sad slavimo? I od koga smo mi to građani oslobođeni? Mesić je bio naredbodavac pokolja hrvatskog stanovništva od 15. svibnja 1991. – 28. prosinca 1991. godine. On sada glumi predsjednika Hrvatske države i to s dva mandata, odnosno deset godina... Stjepan Mesić je učinio pakleni kaos u našoj državi, stvorio je on: korumpirane medije, sindikate na grbači naroda, nezaposlenost, raspad gospodarstva, zaduženost zemlje,.., kriminal i pljačke, itd. Zanimljiva je priča, koju je Mesić ispričao na zagrebačkom jesenskom gospodarskom velesajmu o „sovi i stonogi“, a ta priča se je odnosila na ministra gospodarstva Damiru Polančecu, čija kriminala afera je ovih dana – otkrivena u koprivničkoj Podravci, gdje je Polančec bio u Nadzornom odboru. Mesić je slikovito u toj priči objasnio - kako se je stonoga žalila sovi – da stalno kasni na posao, jer ispred vrata mora obrisati svojih sto cipela. Onda je sova predložila stonogi da se pretvori u pticu. Kada je stonoga upitala sovu - kako to da učini? Sova joj je (onda) odgovorila – da te finese i detalje treba razraditi i otkriti sama. Kad Mesić sve redom optužuje i da u Hrvatskoj se u zadnjih 16 godina vodi potpuno kriva politika. Kad Stjepan Mesić, danas, nudi recepte „kako stonoga da postane ptica?“. On zna - kako je (to učinio) i postao – ta ptica – preobrazio se je od Predsjednika SFRJ-a i Vrhovnog komandanta JNA, u zapovjednika oružnih snaga i predsjednika Republike Hrvatske.
U Bjelovaru, 16.09.2009.
C R O A T I A
NEZAVISNI KANDIDAT
brankostojkovic152@yahoo.com
095/814-82-90, 091/797-65-56
HRVATSKI POKRET ŠTIT
http://istinazanarod.blog.hr
http://mesomeso.blog.hr
(29. RUJNA 1991. – 29. RUJNA 2009.)
Vrhovni komandant yugo-armije je ruši Hrvatsku
Na 18. obljetnici proslave, kada je JNA, s kojom je zapovijedao Stjepan Mesić, učinila (ne)zapamćene zločine, porušivši dio grada tenkovima i iz drugog oružja otvorenom vatrom pucali na Bjelovarčane. Mislim da tako Bjelovarčani danas nemaju nikakvog razloga da se hvale s „Domovinskim ratom“. Ovdje samo bih rekao: druže Mesiću rušio si naše domove i ubijao nedužne civile i hrvatske vojnike... Proklet je onaj tko je birao i tko je zaboravio - sve što je Mesić radio. Proklet je onaj tko je glasao za njega. He, he, he, tako se cere naši politički diletanti i suzajedničari svih zla ispred televizijskih kamera. I nije ih (to) briga što Hrvatskom vlada smrtna glad i neimaština...
Slavimo pobjedu, a glavni krivac sjedi u Zagrebu
U Bjelovaru ono što je učinila (bivša) JNA i bližoj okolici 29. rujna 1991. godine, može se slobodno nazvati i „psihološkim zlostavljanjem“. Veliki garnizon (bio) je smješten u samom centru grada sa tri važne lokacije, otvorio je paljbu iz svog raspoloživog oružja. To je bilo u danima 1991.-tih godina, kada Hrvatska se je odcjepljivala od SFR-Jugoslavije. Dok su se vodile borbe oko vojarni, u Bjelovaru je eksplodiralo vojno skladište oružja, streljiva i eksploziva „Barutana“ u prigradskom naselju Hrgovljani. Eksplozija je bila toliko jaka i snažna da uzdrmao se je cijeli grad Bjelovar. Sreća je bila, da nisu još eksplodirala dva skladišta, jer od potresa bi se sigurno porušile mnoge kuće i stradali bi ljudi...
Krvavi predsjednik Jugoslavije i Hrvatske
Hrvatsko glavno odvjetništvo na čelu s predsjednikom Mladenom Bajićem, trebalo bi preispitati Mesićevi 217. krvavih barbarskih dana na čelu JNA i Jugoslavije. Njegovu zapovjednu odgovornost i angažman nanošenja štete Hrvatskoj. Skoro svaka država ima one koji ostaju vječno u vrhu, uz vlast, u sjeni kao poslušnici i izvršitelji, a u mnogim slučajevima i one koji kontroliraju i ucjenjuju vlastiti narod... obično su to osobe bez jačih političkih ubjeđenja i bez ikakvih moralnih kvaliteta, ali zato imaju jaku bolesnu ambiciju za željom i moću vladanja. Puno je onih u Hrvatskoj političara koji završili su svoju politički život ispred stopala, tj. cipela Stjepana Mesića.
Danas nama Hrvatima Mesić priča viceve i priče
I tko je onda rušio naš grad Bjelovar 29. rujna 1991. godine? Što mi sad slavimo? I od koga smo mi to građani oslobođeni? Mesić je bio naredbodavac pokolja hrvatskog stanovništva od 15. svibnja 1991. – 28. prosinca 1991. godine. On sada glumi predsjednika Hrvatske države i to s dva mandata, odnosno deset godina... Stjepan Mesić je učinio pakleni kaos u našoj državi, stvorio je on: korumpirane medije, sindikate na grbači naroda, nezaposlenost, raspad gospodarstva, zaduženost zemlje,.., kriminal i pljačke, itd. Zanimljiva je priča, koju je Mesić ispričao na zagrebačkom jesenskom gospodarskom velesajmu o „sovi i stonogi“, a ta priča se je odnosila na ministra gospodarstva Damiru Polančecu, čija kriminala afera je ovih dana – otkrivena u koprivničkoj Podravci, gdje je Polančec bio u Nadzornom odboru. Mesić je slikovito u toj priči objasnio - kako se je stonoga žalila sovi – da stalno kasni na posao, jer ispred vrata mora obrisati svojih sto cipela. Onda je sova predložila stonogi da se pretvori u pticu. Kada je stonoga upitala sovu - kako to da učini? Sova joj je (onda) odgovorila – da te finese i detalje treba razraditi i otkriti sama. Kad Mesić sve redom optužuje i da u Hrvatskoj se u zadnjih 16 godina vodi potpuno kriva politika. Kad Stjepan Mesić, danas, nudi recepte „kako stonoga da postane ptica?“. On zna - kako je (to učinio) i postao – ta ptica – preobrazio se je od Predsjednika SFRJ-a i Vrhovnog komandanta JNA, u zapovjednika oružnih snaga i predsjednika Republike Hrvatske.
U Bjelovaru, 16.09.2009.
C R O A T I A
NEZAVISNI KANDIDAT
brankostojkovic152@yahoo.com
095/814-82-90, 091/797-65-56
HRVATSKI POKRET ŠTIT
http://istinazanarod.blog.hr
http://mesomeso.blog.hr
Bjelovarski list, str. 12
28. rujna 2009.
PRESUDA ČELNIKU UDRUGE ŠTIT
Stojković oslobođen svih optužbi
BJELOVAR - Općinski sud proteklog je tjedna odbacio protiv Branka Stojkovića kojeg bjelovarsko Općinsko državno odvjetništvo sumnjičilo za kazneno djelo protiv službene dužnosti - zloupotrebe položaja i ovlasti, te kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja - povredu obveza vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga. Stojkovića se teretilo da je u vremenu od 13. travnja 2005. godine do 8. siječnja 2007. ogdine u Bjelovaru, kao predsjednik Udruge Štit Bjelovar, u namjeri pribavljanja nepripadne materijalne dobiti sa žiro - računa Udruge Štit u više navrata putem gotovinskog čeka i korištenja Vise elektronske karticw podizao novčane iznose koje nije u cijelosti utrošio za potrebe djelatnosti Udruge Štit, več je dio zadržao za sebe, pribavivši si time nepripadnu materijalnu dobit u iznosu od 2.706 kuna.
Stojković je osumnjičen i da je u vremenu od 1. siječnja 2005. godine do 12. srpnja 2007. godine u Bjelovaru, kao predsjednik Udruge Štit, propustio voditi dnevnik, glavnu knjigu, knjigu inventara, knjigu materijala i knjigu izlaznih i ulaznih računa Udruge Štit. Tijekom glavne rasprave Sandra Knok - Čanić, zamjenica Općinskog državnog odvjetnika iz Bjelovara, izjavila je kako odustaje od daljnjeg kaznenog progona Branka Stojkovića jer nema dovoljno dokaza da je okrivljenik počinio ta kaznena djela, pa je i sud donio oslobađajuću presudu. (ika).
Veljko Džakula se kandidira za predsjednika Republike Hrvatske
Predsjednik Srpskog demokratskog foruma (SDF) objasnio je da mu je cilj homogenizirati biračko tijelo srpske nacionalne manjine.
VELKO DŽAKULA - PAKRAČKI ČETNIK, ZA KOJIME JE ČAKU U BJELOVARSKOM OPĆINSKOM DRŽAVNOM ODVJETNIŠTVU BILA RASPISANA TJERALICA.
Predsjednik Srpskog demokratskog foruma (SDF) Veljko Džakula najavio je kandididaturu za predsjednika Republike Hrvatske. On kazao: "Sazrelo je vrijeme da najbrojnija nacionalna manjina u Hrvatskoj dade svog predsjedničkog kandidata i da se kroz tog kandidata homogenizira biračko tijelo koje je sada razasuto na SDP, HNS, pa čak i na HDZ, preko SDSS-a".
Džakula na konferenciji za novinare koju je održao - on se predstavio kao predsjednički kandidat Demokratske partije Srba (DPS), Srpske narodne stranke (SNS) i Nove srpske stranke (NSS).
Džakula između ostaloga je rekao - da su tri stranke u procesu ujedinjenja, od kojega ih, kaže dijeli još samo nekoliko tehničkih detalja.
Kao osnovne značajke svog programa - Džakula je naveo demokratizaciju i ujednačen razvoj Hrvatske. Zalaže se za dosljednu primjenu zakona, posebno Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, ekonomski razvoj ratom poharanih područja i stvaranje preduvjeta za povratak izbjeglog stanovništva.
Džakula kaže - "Ta su područja doživjela najtežu demografsku i ekonomsku devastaciju, a u njima danas živi samo polovica predratnog stanovništva i postoji tek trećina predratnih radnih mjesta". . Drži da velike stranke nisu pokazale interes za te probleme, a da se manjinske stranke koje su ušle u vlast ponašaju kao da su samim time ostvarile svoje ciljeve.
Veljko Džakula je naznačio - da će kroz predsjedničku kampanju velike stranke upozoravati na težak položaj svih koji žive na ratom poharanim područjima, Hrvata iz Hrvatske, naseljenih Hrvata iz BiH i Srba, koji su, kaže, u najtežoj situaciji, jer ne mogu ostvariti svoja prava.
Džakula tvrdi i da političke stranke građane drže u vazalskom položaju, u kojem im radna mjesta ovise o pripadnosti strankama te da se poslovi i na državnoj i na lokalnoj razini dodjeljuju isključivo po političkim kriterijima.
Džakula je napomenuo i važnost gospodarske suradnje u regiji, najavivši da će se zalagati za "prekograničnu suradnju sa Srbijom, BiH i Republikom Srpskom". Dodao je da će podršku svom programu tražiti od svih građana Hrvatske, od srpske zajednice, pa i od SDSS-a, ako ne istaknu vlastitog predsjedničkog kandidata.
U Bjelovarsko-bilogorskoj županiji stranka Srba ima izabranog dožupana na vlasti. Jer promjenjen je Statut, u koji je uvršteno - da može biti ne samo dva dožupana nego i tri dožupana. U Domovinskom ratu navodno smo se riješili nekog utjecaja od Srba, sad oni imaju i svoje viječnike, gradonačelnike, dožupane. itd.
Uživajte sad Hrvati - za to ste se i borili. No, Stjepan Mesić teško s vama manipulira, ponižava vas i sramoti... Ovo je katastrofa na što ste sve spali vi Hrvati.
CROATIA / BJELOVAR
19. listopada 2009.
NEZAVISAN KANDIDAT
Branko Stojković
095/814-82-90, 091/797-65-56
HRVATSKI POKRET ŠTIT
brankostojkovic152@yahoo.com
http://istinazanarod.blog.hr
http://mesomeso.blog.hr
http://WWW.Lektirelektirice.mojblog.hr
http://WWW.Lektirelektirice.mojblog.hr
http://WWW.Lektirelektirice.mojblog.hr
Što je ostalo od HDZ-ove i SDP-ove ideologije?
Sve priče u Hrvatskoj baziraju se još na tome: "Tko je veči Hrvat od koga?" Iza tih priča ne ostaje ništa, ostaju samo jalovi i isprazni govori. Gledajući televizijsku emisiju "oči u oči" 8. veljače 2010. godine, svi mogli smo vidjeti još jednu od takvih rasprava. Voditelj emisije dr.Zdravko Tomac, bivši SDP-ovac i bivši podpredsjednik ratne vlade demokratskog jedinstva, ugostio je svoja tri ratna druga: dr.Franju Gregorića (HDZ), predsjednika ratne vlade demokratskog jedinstva, prof.dr.Milana Ramljaka (HDZ), bivšeg veleposlanika u Beču, i podpredsjednika ratne vlade, te i dr.Davorina Rudolfa, akademika. U emisiji bilo je glavno to "pričam ti priču", tako da oni su se opravdavali od grijeha i zla što su nam ostavili u naslijeđe stvaranja "nove Hrvatske".
To nije obečana sloboda, to je zatočeništvo
No, na što sam htio reagirati - a to je: "Nakon Franje Tuđmana Hrvatska nema državnika - između ostalog izjavio je Tomac, i to: "zašto oko naših rasprava i održanih foruma nema rasprava, nego vlada tama i tišina?" U Tomćevoj emisiji mi smo se naslušali hvalospjeva o Tuđmanu. I opravdanja za koje oni nisu krivi, jer oni su se zalagali... Zanimljivo je spomeniti, da svi oni koji su u Drugom svjetskom ratu poubijaji največi broj Hrvata, sada su največi Hrvati. Teror koji svakodnevno mi doživljavamo od takvih partizanskih i komunističkih (preobučenih) skupina, koje haraju i dalje Hrvatskom. Ja ne moram ovdje govoriti o tome kako Hrvatska je uništena, zadužena i pokredena zemlja. Nego jedino što ovdje mogu reči - da pozivam sve Hrvate da izađu na ulicu i da zajedno pokažemo građanski neposluh. Pitam: Tko tim bivšim "komunjaram" omogućuje i dalje emisije - s kojima nas i dalje zaglupljuju. Te lažu nam o životnim principima...
Sotonski uništitelji zovu vas - da probate njihov čarobni napitak
Tako je danas 10. veljače 2010., u srijedu, kada sam uključio svoj tv-prijemnik i stao listati programe. Na trećem programu RTL-a vidim jednu vradžbinsku ženu, koja proriće sudbinu. Prebacim televizijski kanal dalje na OTV-e, vidim neku drugu ženu kako gata iz "Tarot karata" i lijeći... Ona nudi savijete i ljubavne razvrzlame... Meni osobno sve to izgleda kao "teški sotonizam". Dan i noćno ti "šarlatani" od gledatelja i slušatelja uzimaju skupe telefonske impulse i dogovaraju iscjeljiteljske tretmane za izlječenje. Listajući tako tv-e programe vidim da od ranog jutra nude svoje prevarne i skupe usluge. Nitko neće da upotrebi Kazneni zakon, odnosno Članak 244., za nadriliječništvo. Bolnice su pune bolesnika, jer bolnice su još jednine firme koje dobro rade. Zna se - odaskle toliko ljudi je bolesno u Hrvatskoj. Jer ljudi dozvolili su da budu predmet manipulacije na svim podrućjima. Jesmo li mi Hrvati spali na to - da nas zavađaju neki morbidni i bolesnici, kod kojih - oni drugi još i gori bolesnici traže spas. Pitam se: Što je to Bože došlo na svijet? Da naša Hrvatska je toliko bolesna zemlja. Da mi gledamo u svojim stanovima i kućama gatare i vraćare kako putem telefona oni nude pomoć. Sve to kvari djecu i mlade ljude...No, sve je to sramota za narod i vlast. Nemoguće je, da su Hrvatski ljudi čišeni mozga.
Je su li Hrvati poludjeli do kraja?
Tako gledam i HRT-ovu emisiju "među nama" gdje je bio gost novo-izabrani predsjednik RH, dr.Ivo Josipović. Tema emisije bila je "pravda i pravednost", upravo slogan - preko kojega je Josipo došao do najviše funkcije u državi. Ivo Josipović cijelo vrijeme je objašnjavao voditeljici a ujedno i pričao gledateljima o Kaznenom zakonu i kaznenijm sankcijama. On je mlataro rukama (to tako rede nesigurni ljudi kad govor), ispalo je, da u emisiji on je bio dirigent. Ivo je gladnom i nezaposlenom narodu objašnjavao "slovo zakona". Tko je gledao tu emisiju mogao se je i sam uvjeriti, o mlaćenju "prazne slame". U emisiji doktor Ivo Josipović nije odgovorio, tj. definirao "što je to - pravda i pravednost". Voditeljica emisije uvrstila je neke arhivske snimke i komentare, odnosno nekoliko poznatih stručnjaka odgovorilo je na to pitanje. Ali to nije ni približno ono, što nam je Josipović SDP-ovac prićao u svojoj izbornoj predsjedničkoj kampanji. Koji nam je sa sigurnošču sigurno obećao da će "zacrvenjeti Hrvatsku". Eto, Ivo Josipović je profesor i doktor koji zna - on se ne crveni što - njegov slogan "pravda i pravednost" je bio lažan. I dalje se obmanjuje i krade i međusobno dijelipljen "lova". Od obećanja o uređenju i stvaranju Hrvatske nije ostalo ni "H".
BJELOVAR / CROATIA
10. VELJAČE 2010.
HRVATSKI POKRET ŠTIT
Branko Stojković
brankostojkovic152@yahoo.com
095/814-82-90, 091/797-65-56
http://istinazanarod.blog.hr
http://mesomeso.blog.hr
22. veljača 2007 19:09:00
Žene i muškarci...a djeca?
Primjećujem da se i na blogu sve više piše o obiteljskom nasilju nad ženama, što me vrlo raduje, jer prije samo par godina nitko nije ni pomišljao na tu temu. Nadam se da je tome pridonijela i aktivnost Ženske mreže Hrvatske, koja je intenzivno radila na tome da se javnost senzibilizira na problem čiji su djeci u javnosti samo vrh ledenog brijega.ŽMH je uspjela probiti šutnju u medijima, osobito je bilo korisno što se o tome počelo govoriti na TV,moćan medij tako ispunjava svoju namjenu na najbolji način.
Govori se naravno i o djeci koja žive u obitelji s nasiljem, ali manje.Želim ovdje malo popraviti stvar, pa ću objaviti pismo koje mi je napisala 9 godišnja djevojčica iz jedne takve obitelji.
" Njihova ljubav prema nama
Prvo počinju sa ljubavi koja ih dovodi do dobrote.Onda nestaje ta dobrota. Počinje sa prigovorima i onda sa tučnjavom. Počinje gubiti kontrolu nad živcima. Kad otiđemo od njega počinje se oproštavati. Ako se ne vratimo prati nas po gradu i gubi živce nad nama. Pa nas optužuje da imamo dečka. Kad dođe beba onda još više se stvari zakonpliciraju. Kad ga djeca nešto pitaju on ne odgovara i ne obrača pažnju jer ga ne zanima. On je glavan u obitelji. Dječaci traže zabavu od oca ali on ko da ne postoji. Počinje gubiti kontrolu nad obitelji. Djeca u takvoj obitelji ne mogu živiti i odrasti. Treba im pomoć.
Žene neke su robovi od muževa. Nemojte si dozvoliti da budete robovi od muževa. Budite jake."
Gotovo da ne treba nikakv komentar, ali ja ću ipak zaključiti: ovako zrelo razmišljanje i pouku iz nevolje ni mnoge odrasle žene ne postižu dugo vremena. Naravno, one su na drugi način uključene. Majka ove djevojčice bila je jaka i smogla je snage otići od nasilnika. Njena borba vodila se na dva plana: napustiti nasilnika i dobiti kćer na sudu, iako je bila nezaposlena. Srećom, naišla je na sutkinju koja je sasvim ispravno procijenila situaciju i dijete dodijelila majci. Djevojčica je dobila prekrasan primjer i model za identifikaciju,( iz pisma se vidi da se već uvelike identificira s majkom), pa se nadamo da neće ponoviti majčinu prvobitnu grešku, što se, na žalost,jako često događa djevojčicama čije su majke odabrale nasilnike za svoje životne partnere.
Objavila singerica u 22. veljača 2007 19:09:00 | 6 komentara
20. veljača 2007 18:21:00
Stegni moja zapešća
Nekada, davno, još kao djevojčica pratila sam pjesme koje su bile izvođene na San Remo festivalu. Nije bilo moguće ne pratiti ih jer su se neprestano vrtjele na tal. a i našim radio stanicama. Nikada neću zaboraviti Modugna i njegove romantične i strasne pjesme,(Piove, piove... na pr. ili čuveni Il blu dipinto di blu), pa iako one danas izgledaju jako demode, čini mi se da su to kvalitetni evrgini koji bi i danas osvojili mladu publiku.
Ali bila je jedna pjesma, ne znam je li uopće bila na San Remu, a mislim da ju je pjevala Mina (sjećate li se Mine?!) koju sam zapamtila po tihom šarmu i ljupkoj a nenametljivoj i sasvim originalnoj izjavi ljubavi, a ide ovako:
"Stringi mi forte i polsi
dentro le mani tue
ed anche ad occhi chiusi se tu mi vuoi bene sapro.
Si, si, lo so, non e un gran che
la canzone che ti voglio regalar,
ma e stata lei che ha scelto me
nel istante in cui ti stavo a guardar."
U prijevodu:
"Stegni čvrsto moja zapešća
tvojim rukama,
i čak ću žmireći znati da me voliš.
Da, da, znam
nije bogznašto
pjesma koju ti upravo poklanjam,
ali nisam ja, već ona je mene izabrala
u trenutku dok sam te gledala."
Eh,i sad se lecnem u srcu kad je čujem,
nema više takvih pjesama.
|
Objavila singerica u 20. veljača 2007 18:21:00 | 3 komentara
19. veljača 2007 1:37:00
Rat?
Hoćemo li to mi zaratiti s Italijom? Ako i hoćemo, dajem za pravo Mesiću, trebao im je i malo žešće odgovoriti. Inače ja sam iz one generacije : make love, not a war, pa i ne mislim stvarno da ćemo zaratiti, ali ljuta sam na glupane.
Magla se nad mojim malim mistom konačno razišla, sunce mami van i šetnje su mirisne: mirišu na proljeće.Moj prijatelj Milan sav je već u proljeću, ali onom novigradskom; a i Skviki vidim po njenim napisima na blogu, uživa u nagovještajima sad već stvarno bliskog preporoda. A ipak mi se stalno vrti po glavi ona zagorska. blago tebi, blago tebi šumice zelena, ti se mladiš, ti se mladiš svake godinice, a ja sada, a ja sada(?) pa više nikada.
Jedan veliki smajli.
Objavila singerica u 19. veljača 2007 1:37:00 | 4 komentara
10. siječanj 2007 16:58:00
Crveni luk kao prilog
PIRE OD KAPULE
Bulbos elixos in pultarium pressos: mittis thymum, origanum, mel, acetum, defrutum, cariotam. Liquamine oleum modice. Piper aspergis et inferes.
Kuhanu i zgnječenu kapulu u zdjelu: staviš timijan, origano,med, kvasinu, defrutum, datulu, garum,i umjereno ulja. Popapriš i poslužiš.
Kapulu smo skuhali, ocijedili i propasirali tako da smo dobili pire od kapule. U posebnoj zdjelipripremili smo začin. Izmiješali smo garum, kvasinu, ulje i defrutum, otopili med te dodali sitno isjeckane datule. Samljeli smo timijan, origano, i papar, dodali umaku, promiješali te time začinili kapulu. Sve skupa smo kratko prokuhali da se zgusne i poslužili kao prilog kuhanome mesu.
Izraz pultarum prevodimo kao zdjela.To je vrsta glinene posude u kojoj su stari Rimljani običavali servirati razna kašasta jela.
Sastojci:
Kapula 1 kg.
Kvasina 1 žlica
Garum 6 žlica
Ulje maslinovo 3 žlice
Defrutum 2 žlice
Med 1 žlica
Datule 5 komada
Timijan 1 žlica
Origano 1 žlica
Papar 0,5 žlice
Varro dixit in aqua bulbos esse coquendos,
Illis fere semper ostium Veneris quaerunt.
Varon o kapuli reče. Kuhat u dosta je vode!
Ponajveć to je za one Veneri ušću što brode.
Craphus Alficius
Objavila singerica u 10. siječanj 2007 16:58:00 | 12 komentara
9. siječanj 2007 0:49:00
Recept za Siscijanku
Kao što sam obećala, evo jednog recepta iz starog Rima, prepisanog iz knjige Što su jeli prvi splićani.
KUHANO MESO U UMAKU
Ius in elixam omnem:piper, ligusticum, origanum, rutam, silfium, cepam, siccam, vinum, caroenum, mel, acetum, alei modicum.Persiccatam et sabano expressam elixam perfundis.
Umak za sako kuhano meso: papar, miloduh, origano, ruta,laser, suha kapula, vino, kuhani mošt, med, kvasina, umjereno ulja.Iscijeđeno i krpom osušeno meso preliješ.
Iako su Rimljani poput starih grka izbjegavali govedinu, jer vola držahu pomagačem i drugom pri oranju, mi smo se ipak odlućili za mladu govedinu.
nabavili smo juneći vrat i kuhali ga oko dva sata s nešto ovrća: mrkvom, kapulom, porilukom i selenom. Kad je meso bilo kuhano izrezali mo ga na manje komade i složili u zdjelu.Povrće smo propasirali u juhu i napravili zanzarele. Iako za ovakvu juhu nismo našli potvrdu kod Apicija, svi sastojci bili su starim Rimljanima dobro poznati, pa postoji rena mogućnost da su je i oni baš ovako radili.
Kuhao meso prelili smo začinskim umakom. U vinu smo rastopili med, dolili defrutum, kvasinu, ulje i garum. Dodali smo samljeveni papar, miloduh, origano, rutu i laser te dobro izmiješali. Tako dobiveni umak, pikantan ali veoma ukusan, prelili smo preko mesa. Još smo ga kratko prokuhali da bolje upije začin.
Objavila singerica u 9. siječanj 2007 0:49:00 | 4 komentara
Nakon dočeka
Prošao je i taj doček i ostalo je brdo nepojedene hrane i koji kg. viška koji ću sad morati s mukom skidati. Da ne govorim o gomili suđa za oprati. Praznici su postali nešto neugodno u mom životu. Osim toga da je najmiliji pretežno kod kuće, ne donose mi ništa lijepo. Valjda to zavisi ponešto i od mene. Vrijeme je da razmislim kako želim zaista provoditi slobodno vrijeme i da se tako organiziram, a ne da slijedim uobičajene načine, toliko već van našega vremena. Jasno mi je da se nekad nije jelo mesetine i kolača svaki dan, a sad već većina nas ( čitam statistike!) mora skinuti višak kilograma. Praznik bi trebalo dočekati posteći.
Je, sve bi to bilo točno i provedivo da ne volim toliko papati. Pa još kad se složi magla dva-tri tjedna za redom, garnirana povremenom kišom i blatom za koje ti nikakve čizme ne pomažu, a u našem malom gradu možeš jedino u prirodu na šetnju s psom – omda je katastrofa. Sjedim pred TV ili pred monitorom i stalno nešto žvaćem. Tihi me gleda i moli zalogajčić. i on se udebljao, jadna životinja. Pati za trčanjem, pa kad ga izvedem na dva koraka iz kuće, optrči naselje tri puta dok ja prođem jednom. Sav je sretan kad najmiliji ide s njim vani, njemu toliko ne smeta blato ( čitaj: ne upada duboko kao ja), onda se ipak dokopa šumice, omiriši trag srne i zeca, protegne noge naganjajući kojeg fazana i kad se vrati kući svali se kraj termo peći, kao kakava mačka i zahrče, naglas! Mislim da sad već ima 50 kg. Najradije bih mu ukinula jedan obrok, ali nemam srca kad ga vidim kako moli, pruža šapu, sjeda, leži i izvodi sve što sam ga učila uz pomoć psećih keksića. Kad sam bila dijete imali smo pse, ali smo ih hranili jednom dnevno, i to ne skupu kupovnu hranu, već bi skuhali poparu ( starog kruha s uljem i mlijekom), dodali kakvu kost i gotovo. Cijeli dnevni obrok u zdjelu, pa nek si rasporedi kako hoće. No, onda je svaki naš pas mogao slobodno vani kad je htio, išao je sam, bez uzice i brnjice, našetao se, natrčao, najurio susjedove kokoši i vratio kad je njemu bilo dosta, a ne kad je gazdi dosadilo da gaca po kiši i blatu.
Po gradu ga ne mogu voditi. Vuče me divljački, uzbuđuje se zbog silnih mirisa koje sve mora pročitati. Silno smiješna slika, ja i moj pas, on naprijed a ja trčkaram za njim s jednom rukom ispruženom do iščašenja. Priznajem, nisam ga dobro odgojila. Nikakava naredba «uz nogu» ili «čekaj!» ne vrijedi. Kao da je najednom postao gluh, a u kući me itekako sluša. Osim toga, ne mogu ulaziti u trgovine. Nemaš pred svakom trgovinom željeznu šipku ukopanu u beton da ga svežeš. Neće on mirno stajati i čekati. Taj se dere, laje i cvili, sve dok se ne vratim po njega. Zbilja me dresirao taj pas. Više moram provoditi vremena s njim nego što sam trebala s mojom djecom kad su bili recimo u pubertetu, kao što je on sada, pretpostavljam.
Jedno vrijeme mislila sam ga nekome pokloniti, pa sam dala oglas u Butigu. Nazvao je jedan koji se ozbiljno zainteresirao i htio odmah doći po njega. Najednom mi se srce stislo, pa sam rekla da moram čekati da muž dođe kući. I kad je ponovo nazvao, morala sam priznati da sam se predomislila. Sad se grizem svako jutro kad me izbaci iz kreveta, a ja bih barem još sat vremena spavala. Trebala sam ga pokloniti. Ali neka, da me on ne natjera vani, ne bih danima izlazila. Proći će i ovo pljesnivo vrijeme i sinut će sunce, a onda ću s guštom malo dublje u polje ili šumicu s mojim psom.
|
Za stolom nas je posluživala ova zečica :)))
|
Tihi u prvom planu
![]() |
Svečana večera počinje od juhe.
Objavila singerica u 9. siječanj 2007 0:06:00 | 2 komentara
27. prosinac 2006 13:21:00
Sretni praznici
<div style="border:1px solid #555; text-align:center; background-color:#eee"><div> </div><div><a href="http://www.smilebox.com/play/4d7a45324e7a51770a" target="_blank"><img src="
View Smilebox</a></span></div>
negdje treba kliknuti...pokušajte
Objavila singerica u 27. prosinac 2006 13:21:00 | 3 komentara
11. prosinac 2006 16:36:00
San(j)am knjige u Puli
Napisala sam dugi tekst o sajmu knjige u Puli, ali netragom nestade. I sad, koliko budem opet imala strpljenjenja, neću sigurno onako nadahnuto kao prvi put.
Dakle, već po tradiciji bili smo najmiliji i ja na sajmu knjige u Puli. Vratili se ruku punih knjiga, novaca nema, ali za knjigu, koliko god bila skupa, mora se naći.
Čini se da je najbolja knjiga koju smo kupili-kuharica "Što su jeli prvi splićani", pet splićana autora,u nakladi Bošković iz Splita. A prvi splićani bili su rimljani. knjiga počinje dugačkim uvodom kako su pravili knjigu kuhajući, zatim o školi kuharstva i njenom pronositelju Auspiciju, pa onda 10 stranica nabrajaju začine, od kojih je najupotrebljavaniji garum. E taj garum se pravi od riblje utrobe koja se ostavi u otvorenoj posudi mjesec dana na suncu i onda ono što ostane bude nekakva tekućina-?na suncu pa tekućina? ali tako oni kažu, koja se soli i dodaju joj se razni začini. A može se i brže sve smiješati u avanu i napraviti kašu. Ne bih probala.
Od začina koje su nabrojali zapamtila sam kao najneobičniji na njemačkom zvani Teufeldreck, u prijevodu vražji drek.Kažu malo miriši na sumpor, ali kad se kuha miris ispari.Dobro. Neću ga tražiti tim više što ga i nije lako nabaviti, potegli su autori čak u Švicarsku po njega. Dobro, možda su im poslali poštom, a znate li kolika je poštarina? Ne znate, ni ja,samo znam da je visoka. Skupi sport to kuhanje na rimski način.
I konačno, počinju s receptima, i to s jajima kuhanim i pečenim.Čudna mi čuda, pomislim. Ali jest čudo:
"Kuhana jaja
...Tvrdo skuhana jaja razreli smo po dužini, skinuli koru te pomnjivo izvadili žumanca. Zgnječenim žumancima dodali smo samčjeveni papr i laser. zatim smo dolili garum, maslinovo ulje, kvasinu, dodali med i sve skupa dobro promiješali. Ovom smjesom punili smo bjelanca te ukrasili listovima petrusimula."
I sve u tom stilu. Očito, to nije ona dijetalna večera ili ručak na brzinu na koji mi mislimo kad kažemo "skuhala sam si dva jaja da se ne gnjavim".
Bilo je i drugih kuharica na sajmu:
|
|
nije valjda da se od rimske hrane dobije plavo salo?, a onaj Švejk bez gaća? Što je on jeo?
|
Bila sam i na prezentaciji jedne povijesne knjige, ali ne zbog knjige, već zbog moje izdavačice.No, nisam se pokajala, prof. Strčić (upravo govori) duhovit je i lijepo nam je približio taj udžbenik, za mene inače dosadno štivo.A poseban doživljaj što sam srela poznanika kojega nisam vidjela 30 godina.
|
Naslovnice su sve privlačnije...
|
a ima ih koje začuđuju: zašto je važno znati da je Staljin bio dobar tatica? Pa on nije ušao u povijest kao tatica, već kao vladar tiranin. Ipak mislim da je istraživanje svih aspekata neke povijesne ličnosti dobrodošlo, ako i ne mijenja naš stav i njegovu povijesnu ulogu.
Objavila singerica u 11. prosinac 2006 16:36:00 | 10 komentara
5. prosinac 2006 19:46:00
bez naslova
Dobro društvo Hrvatska. Demokratsko društvo - Hrvatska. Hrvatska kao uzor zemljama Jugoistočne Europe. Pravosuđe funkcionira nezavisno. Svi funkcioniramo nezavisno jedni od drugih i svako od svakog i svatko za svoj vlastiti probitak. Idila ? Ali... Koja je to ideja koja nas veže: Hrvatska država – država svih njenih građana, Hrvatska Hrvata ili Hrvatska na putu u Europsku zajednicu... da ne nabrajamo druge mogućnosti. Radi Vlada, rade institucije na povezivanju u regiji, na pomirbi, toleranciji, kažnjavanju ratnih zločinaca itd...a onda nam se dogodi da Branimir Glavaš, optužen od našeg, hrvatskog pravosuđa, bude pušten od istog tog pravosuđa iz pritvora zbog toga što "više ne može prisustvovati sudskom postupku zbog narušenog zdravlja" kojeg je, usput rečeno, narušio vlastitom odlukom da štrajka glađu. Dobra uputa svim otpuženicima da istog trenutka kad budu pritvoreni otpočnu štrajkom glađu...to im je najsigurniji put do oslobođenja iz pritvora, a da li i od krivice... to će kad tad budućnost pokazati. U ovom slučaju sve je izmješteno u budućnost, koliko daleku opet zavisi od Hrvatske. Sada i tada će Hrvatska biti sama kriva za sve svoje postupke prema svojim «herojima» i svojim postupcima. Svi su se dežurni neprijatelji Hrvatske spretno izvukli. Morati ćemo sami.
U istom trenutku i zbog iste stvari, tj. zbog optužbe za ratni zločin u Den Haagu štrajka glađu i Vojislav Šešelj ali nažalost pravosuđe u Den Haagu, tj. Međunarodni sud za zemlje bivše Jugoslavije nema tako istančan osjećaj za zdravlje svog optuženika. Što bi tu trebalo biti problem? Skoro ništa – ako to ništa - nisu žrtve njihovih zločina! Naravno, samo onda ukoliko se to na sudu dokaže, onom sudu u Den Haagu i ovom našem u Hrvatskoj, da su oni (Šešelj i Glavaš ) direktni krivci za te zločine i ništa više niti manje. Ali tko zastupa žrtve, gdje su njihovi glasnogovornici u pravosuđu, medijima, civilnom društvu…. Žrtve nemaju nikakve šanse da se jave, odbrane, niti da kao konačan spas potraže u štrajku glađu. Kamo li lijepe sreće…Te žrtve nemaju niti državu nasljednicu koja bi brinula o njihovoj tragičnoj sudbini, jer niti te države više nema, pa nema nikoga niti da žrtve zastupa, a novonastale države ne mogu se dogovoriti čije su to zapravo žrtve… Međutim ima i na jednoj i na drugoj strani i para i volje da se brane optuženi za ratne zločine nad tim građanima nedefiniranog porijekla. Tko zna, te žrtve su možda u kazamatima i logorima tih Glavaša, Šešelja... i pokušavale štrajkom glađu apelirati na pravosuđe, na komandante, na zapovjednike raznih stožera, suce, javnost, predsjednike Republika ovih država...želeći dokazati svoju nevinost ali ih nitko nije mogao čuti, pa ni Sabor Hrvatske niti Parlament Srbije. One (žrtve) ipak su na silu konzumirali solnu kiselinu i “popili” metak u potiljak kako bi zatim siti zaplivali Dravom, Savom, Dunavom, Drinom... O njima, nevinim žrtvama, nema riječi u hrvatskim medijima, nema suza niti naricanja, nema protestnog marširanja niti gladovanja branitelja i vitezova, još bolje časnika, kako se oni međusobno vole nazivati. Gdje tu ima časti i viteštva? Ti takozvani vitezovi i časnici, točno znaju što su radili i čemu su sve bili sudionici i svjedoci ali o tome nemaju građanske hrabrosti progovoriti. Ukoliko o tome ne mogu progovoriti, što su drugo nego taoci, kao i ostali njihovi sugrađani, onih stotinjak ratnih zločinaca, profitera, nazovi “heroja” Osijeka, Vukovara, Gospića…
Opljačkanim radnicima i seljacima, nastavnicima i profesorima ne pada na pamet da poduzimaju štrajk glađu jer oni praktično svakodnevno gladuju u ovoj zemlji. Bogatuni, probisvjeti i kriminalci štrajk “gladovanjem” koriste kao svoj najjači adut i dokaz domoljublja, pravdoljublja i naravno - postižu sjajne rezultate, kao što je i vidljivo u današnjoj Hrvatskoj na dugom putu u Europu…gdje je već davno bila!
Igor Galo
Objavila singerica u 5. prosinac 2006 19:46:00 | 3 komentara










